Rođena sam u malom dalmatinskom gradu dječjeg festivala – Šibeniku, no veći dio svog života živim u Zagrebu. Diplomirala sam logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu čime sam stekla zvanje logopeda. Tema mojeg diplomskog rada bila su strukturalna obilježja složenica u hrvatskom znakovnom jeziku, čime sam opisala dio jezične strukture koji još uvijek nije opisan niti standardiziran u Republici Hrvatskoj.
Ljubav prema djeci, poštivanje tih malenih, ali velikih ljudi te strpljivost u njihovom podučavanju utabale su put mojem današnjem profesionalnom interesu: dječjem razvoju, komunikaciji, govoru i jeziku te procesima učenja, čitanja i pisanja. Volontirala sam u raznim nevladinim udrugama i javnim ustanovama gdje sam kao logoped radila i s djecom s teškoćama u razvoju pomažući im u razvoju i procesu učenja. Godine 2019. put me doveo u Obrnutu učionicu – mjesto gdje djeca dolaze s osmijehom kako bi usvojila nove vještine. Osim što sam logopedinja, u Obrnutoj sam učionici i suvoditeljica programa male škole te voditeljica edukativno-kreativnih radionica za djecu. Upravo u Obrnutoj dobila sam priliku biti kreativna, raditi ono što volim i biti ona koja može učiniti razliku za nekoga. Ogromna je odgovornost koju mi odrasli imamo za djecu, pogotovo onu ranjiviju s teškoćama u razvoju. Biti logoped i moći naučiti dijete onom što mu teško ide ili onom što ne može znači biti kapljica u dječjem slapu koji, kako bi rekao naš Dobriša, i naša kaplja pomaže tkati.
Osim ljubavi prema pozivu logopeda strastveni sam zaljubljenik u sport kojim sam se veći dio svog života i bavila. Naime, bila sam sam članica hrvatske juniorske ITF tae kwon do reprezentacije. Zahvaljujući navedenom, još kao trenerica djece predškolskog i školskog uzrasta otkrila sam ljubav prema radu s njima koji danas nizašto na svijetu ne bih mijenjala.